KAKO SU NASTALE KNJIGE KNEGINJE I KRALJICE DINASTIJA OBRENOVIĆ I KARAĐORĐEVIĆ

Moje oduševljenje „Pčelicomˮ nastalo je kada smo deca i ja otkrili njihova izdanja domaće i strane dečje književnosti, ne samo klasika i novih autora, nego i onih koja su s nestankom Jugoslavije nepravedno zaboravljena. Tada nisam slutila da ću imati čast da se i moje knjige nađu kraj svih tih velikih imena i naslova.
Jednoga dana, pozvala me moja drugarica Nikoleta Novak, koja je veterinarka i piše divne basne na savremene teme, one koje Ezop, Lafonten, Krilov i Dositej nisu mogli da obuhvate. Nikoleta je znala da se kao istoričarka bavim i ženama iz prošlosti i bila je tako dobra da me preporučila Goranu Markoviću, čija je ideja nastanak knjiga o ženama srpskih vladara iz dinastija Obrenović i Karađorđević. Goran i ja smo se upoznali (uzgred i setili susreta od pre četvrt veka), dogovorili i počelo je moje traganje za životima srpskih kneginja i kraljica iz 19. veka.
Na početku pisanja setila sam se sebe kao 11-godišnje devojčice kojoj je, dok je s roditeljima i prijateljima razgledala prostorije manastira Vraćevšnica, jedna učena monahinja rekla: „Stojiš pred ogledalom najlepše srpske kraljice Natalije Obrenović“. Svaka od tih reči na mene je ostavila tako jak utisak, da sam poželela da negde pročitam o kraljici Nataliji, ali tih osamdesetih godina nije bilo takvih knjiga, istorija se nalazila samo u udžbenicima, ili u naučnim knjigama. Nedostajale su priče koje su istinite, ali ispričane jednostavno, prijemčivo i deci i odraslima.
Ilustratorka Ana Bihelović-Grigorjev raznežila me svojim darom i posvećenošću, a dragocenu pomoć imala sam od „Pčeličinih“ urednica Aleksandre Bojović i Bojane Jovanović. Pored ilustracija, knjige su oplemenjene autentičnim fotografijama i umetničkim delima posvećenim kneginjama Jeleni, Ljubici, Persidi, Juliji i Zorki, i kraljicama Nataliji, Dragi i Mariji.
U Kneginjama i kraljicama dinastija Obrenović i Karađorđević opisane su biografije vladarki, ali se priča, oslonjena samo na izvore, idući od početka 19. do sredine 20. veka, širi od sela ka gradu, izlazi ka Evropi i vraća se u Srbiju, koja je u svemu hvatala korak sa svojim vremenom.